unnamed L

OBRAZOVANJE I KVALIFIKACIJE 

  
  1989-1994.
  • Studirao na Fakultetu likovnih umetnosti. odsek slikarstvo u klasi profesora Mome   Antonovica, Akademija umetnostu, Univerzitet u Beogradu;
  1994-1996.
  • Magistarske studije na Fakultetu likovnih umetnosti, Univerzitet u Beogradu;
  1995.
  • Član ULUS-a ( Udruzenje likovnih umetnika Srbije)
  2016.
  • Član umetnickog saveta ULUS-a
 
   
 
 
Dragan Cvetković Cvele
"Potreba je svakog stvaraoca  da stalno preispituje i istražuje sopstveno biće.To je stalna unutrašnja borba. U trenucima dok borba traje, taj talas otkrovenja,
koji se pretače u sliku ima za cilj   da i samog posmatrača uvuče u dubinu sopstvenog ja i da ga natera da se otvori za otkrivanje samog sebe.
Kao što je svako osećanje slojevito i složeno, tako su i moje slike rađene u slojevima i na prvi pogled deluju haoticno. Ali  kao sto se nagomilana osećanja vremenom iskristališu, dužim posmatranjem slike prvobitna haotičnost treba da preraste u želju za otkrivanjem slojeva u kojima su satkana razrešenja za sve nemire koje nosimo u sebi.
Od mnoštva mikro mrlja, linija, crteza i slojeva do konačne makro slike.Zato i preferiram velika platna. Makro platna punim mikro elementima. Na stalnom sam putu izmedju ta dva sveta. Boravim i u jednom i drugom a u stalnoj borbi da dopustim sopstvenom biću  da ih razume . 
 Ako nekog od Vas uvedem u te svetove i dovedem Vas do otkrovenja,onda je moja misija kao umetnika  uspela."
  
Velizar Krsić
"Dragan Cvetković predstalja viđeno u skladu sa svojim karakterom, iskreno i ekspresivno. On slika jasnu predstavu onog što vidi i oseća. Nedvosmisleni cilj njegovog slikanja je pročišćena predstava doživljenih osećanja delikatno materijalizovanih bojom. Takav slikarski prikaz gledalac može da prihvati kao svoje viđenje i može da ga oseti kao vlastito poimanje bića i sveta koji ga okružuje. Delo Dragana Cvetkovića je potpuno".
 
Bratislav Ljubičić
NAJAVA:U galeriji ULUS-a, u Knez Mihajlovoj ulici, u toku je izložba slika i crteža Dragana Cvetkovića. Izložba će biti otvorena do 12. Februara. Govori  Bratislav Ljubišić.
"Šta je slika u savremenoj umetnosti? Pitanje je postavio umetnik koji se ne pretstavlja često samostalno. Za njega je slika suma znanja i neočekivanih obrta:  treba ostaviti dovoljno mogućnosti da se posmatrač projektuje i da u različitim flekama pronađe odraz realnosti. A onda započinje neobična igra: svet likovnog nameće ulaz, kako bi rekao Hese, „samo za posvećene“. 
Kada se svojevremeno pojavio, isprva stidljivo, a potom kao dominantno stilsko opredeljenje, enformel je u likovnost uneo robusnost materijala koji najčešće, nije slikarski. Izložbe u Salonu muzeja savremene umetnosti, u Pariskoj, pokazao je kako to oslobodjeno radi Bernik. Jeste, na prvim Oktobarskim salonima, sretali smo se sa slikama Vere Božičković, one su i nagrađivane; sretali smo se i sa delom Živojina Turinskog koji je ostao na umerenoj liniji slikanog materijalizma. To je dalo povoda mladom Slobodanu Garašaninu da se pretstavi sa velikim formatima u kojim je vladalo slikarstvo, ali enformela! To su sve bile varijante koje su se duboko oslanjale na Leonarda i njegovo traženje da slikar u svemu prepozna sliku. To je i Mića Popović u znamenitoj knjizi eseja „U ateljeu, pred noć“ nastojao da objasni. Sve to uz polemiku koja je to pratila, davalo je umetničkoj praksi tog vremena vrlo dinamičan tok. Danas nam to izgleda kao akademsko prepucavanje koje nema za cilj diskreditaciju- onu koja je sada u modi. Slikarstvo se obnavljalo, bogatilo novim primerima prakse da bi svi zajedno uglavnom, bili zadovoljni.
Ovaj mali iskorak trebalo bi da nam posluži da razumemo kako to sada, posle toliko godina- četrdesetak-izgleda slikani enformel. Neko će ga lako svrstati u redukovanu sliku, sliku u kojoj dominira raslojavanje, ali to je uvek posledica kada se izbegne mimetika i kada se asocijaciji ostavi dovoljno prostora. Dragan Cvetković je upravo time zabavljen. Kod njegovih slika, iza osnovnog oblika, sledi tzv. Unutarnji život: mnogobrojne fleke, nanosi, frontaži, prepoznatljivost i zamrljanost... Sve su to elementi koji prate tok misli umetnika koji se suprotstavlja viđenom i nastoji da stvarajući novu realnost, otkrije pravo značenje onog što je sagledao i pokušao da vrati u stvarnost misli. No, kako je injemu asocijativnost potrebna da shvati i rekonstruiše realnost, tako je to potrebno i posmatraču. Jednostavno, umetnik se igra i nastoji da u toj igri ostvari jedno viđenje sveta koji je u suštini, dosta komplikovan. Ima određene nostalgije i sentimenta; tu je i postupak koji podseća na slikanje ostataka živopisa: ostale su samo naznake nekih likova, rečju: tako je u nama i trag koji ostavlja vreme i sećanje: nejasna i tek usputna jasnoća. I, to je za ovog umetnika važno, bitna je zakonomernost slike. Jeste da u dvodimenzionalnosti možemo da otkrijemo nastojanje da se uvede dubina; tu je i istraživanje svetlosti na klasičan način realističkog slikanja- ali, ponavljam, sve je to kasnije obrisano, svedeno na minimum sredstava. Samo naznaka. Jedno zanimljivo staro/novo slikanje sa reminiscencijama.
Dragan Cvetković je rođen u Zrenjaninu, 1961. Godine. Beogradski je đak  i ovo mu je sedma samostalna izložba".
                                                                                                                                                                   
  Ponedeljak, 4. Februar, 2013. 
 Radio Beograd 2.
„Kulturni krugovi“ 15-17. Časova.